Moje istraživanje društveno-političke prirode svijeta počelo je krajem 90-ih, na forumima koji su tada bili središta slobodne misli. Najprije sam se orijentirao na filozofiju, duhovnost, pitanja značenja i smisla, a kasnije me put odveo prema politici. Društvene mreže, forumi i prostori javne komunikacije bili su za mene globalni laboratorij istraživanja stvarnosti: stotine ljudi, tisuće rasprava, nepregledni izvor iskustava, pogleda, konflikata i ideja.
Po prirodi sam „pit bull“ — kada nanjušim da nešto ne štima, ne puštam dok ne otkrijem što je ispod površine. A vrlo rano sam osjetio da postoji duboki nesklad između priče o svijetu, načina kako ljudi interpretiraju svijet i stvarnosti. Zato sam duboko zaorao i nisam puštao godinama.
Kroz sve to vrijeme upoznao sam ljude iz medija, politike, akademije i civilnog sektora. U početku sam mislio da su problemi ograničeni na pojedine segmente, mikropriče i mikrouzurpacije, no ubrzo sam uvidio da se ista matrica proteže kroz kompletnu društvenu i institucionalnu scenu.
Mediji, akademija, civilni sektor i stranačka scena funkcioniraju kroz velike deklaracije i normativne narative, dok se u pozadini reproduciraju uski interesi i strukturalna nemoć sustava da proizvede stvarne promjene. Potemkinova sela, baš kao i medijski oblikovana percepcija stvarnosti. Svugdje ista logika: mreža uskih interesa održava strukturu koja se javnosti predstavlja pričama o javnom interesu, dok je iza kulisa potpuno drugačija realnost, a oni na pozicijama moći vuku konce i provode svoju volju bez stvarnog otpora.
Kroz svo to vrijeme uvidio sam da se nalazimo u prijelomnom povijesnom trenutku: stari model vladanja, utemeljen na kontroli informacija i posredovanju stvarnosti, postaje neodrživ. Direktni uvidi, neposredna komunikacija i stvarni pluralizam ideja sustavno delegitimiraju stari poredak i istovremeno otvaraju prostor za potpuno novu društvenu i političku stvarnost.
Istovremeno sam u neformalnim online prostorima često nailazio na više racionalnosti, brže zaključivanje i veću spremnost na dogovor nego u formalnom institucionalnom okruženju. Jedan mi je primjer ostao duboko urezan: dok su mediji tjednima ložili javnost oko slovensko-hrvatskog graničnog spora, forumaši su u par dana zaključili: „Ako se ne možemo dogovoriti, idemo na arbitražu. Nećemo valjda ratovati radi toga.“ I priča je bila završena. No mediji i politika su još tjednima ložili raju. Takvih primjera bilo je bezbroj.
Dugogodišnje promatranje, rasprave i kontakt s različitim razinama moći doveli su me do dviju ključnih unutarnjih prekretnica. Prva je bila snažan, gotovo transcendentalan pomak: stvari koje su prije izgledale kompleksne postale su banalne kada sam ih sagledao iz druge perspektive. Druga je bila duboki osjećaj poslanja — jasna intuicija da je moj zadatak raditi na stvaranju nove političke paradigme utemeljene na informacijskoj revoluciji i open-source logici kao novom društvenom protokolu.
Od dvadesete do četrdeset i pete godine posvetio sam se kopanju, istraživanju, povezivanju i oranju kroz sve slojeve sustava. Trenutno je u izgradnji ‘blueprint’ — smjernice i protokoli za političku tranziciju koja je postala pitanje civilizacijskog opstanka. To je koherentan okvir koji obuhvaća duhovnost, filozofiju, organizacijske znanosti, politologiju, psihologiju, masovnu psihologiju i sociologiju.
Informacijska revolucija promijenila je temeljni kontekst u kojem društvo funkcionira, dok su stari obrasci ponašanja, upravljanja i proizvodnje smisla ostali gotovo nepromijenjeni. Taj nesklad generira kaos kojem danas svjedočimo. Iako ovakav informacijski kontekst nužno urušava stare misaone temelje, autoritete i modele tumačenja stvarnosti, on istodobno otvara prostor za izgradnju daleko stvarnijih, stabilnijih, održivijih, kvalitetnijih i humanijih društvenih konstrukcija, kao i samog političkog poretka. Riječ je o prijelazu u kojem se gubitak starih uporišta ne pokazuje kao slabost, nego kao preduvjet za nastanak zrelijeg i čovjekovoj prirodi primjerenijeg društva.
Gordan Ponjavić Gale