Sustavi indoktrinacije funkcioniraju na srodnom principu: potrebno je izložiti pojedinca intenzivnim sadržajima koji će prekrojiti njegovu mentalnu mapu. Razlog zašto netko pristaje na tako radikalno preuređivanje vlastite slike svijeta može biti dvojak. Jedan je pasivan – masovna, sveprisutna indoktrinacija kroz režimsku propagandu ili dominantne narative. Drugi je aktivan – potraga za smislom, osobito u trenucima identitetske krize, kada je čovjek ranjiv i izgubljen zbog prekida ljubavne veze, smrti bližnje osobe, gubitka posla ili neke druge traume koja otvara snažnu potrebu za odgovorima i rješenjima.
Indoktrinacijski sustavi tada nude upravo ono što nedostaje: jednostavna objašnjenja, jednostavna rješenja i pojednostavljeni pogled na svijet u kojem je jasno definirano što je dobro, što je loše, tko su “naši”, tko “njihovi”, što je ispravno, a što pogrešno. Možda još važnije, nude zajednicu s kojom se osoba može identificirati. Zbog toga nema velike razlike između političke i religijske indoktrinacije – struktura procesa je ista: pružiti odgovore na temeljna pitanja, definirati skupinu pripadnosti i dati osjećaj smisla.
Ulaskom u takav sustav osoba osjeća olakšanje: stvari se “poslaguju”, dobiva se toplina okoline, sve dobiva svoj red. Kroz masovno izlaganje sadržajima koji oblikuju kontekst, ti sadržaji polako postaju nova mentalna mapa indoktriniranog pojedinca. Snaga indoktrinacije na kraju se svodi na jednu banalnu ideju: ljudi kao bića spontano prihvaćaju misli i činjenice koje se uklapaju u njihovu sliku svijeta, a odbacuju one koje se ne uklapaju.
Uklapanje se doživljava kao “istina”, neuklapanje kao “dezinformacija”, “neprovjerena tvrdnja”, “laž” ili “neprijateljska propaganda”. Tako nastaje jednostavna shema – um traži samo ono što potvrđuje već usvojeni sustav. U tom procesu ključno je postojanje definiranog neprijatelja: nekoga tko nas “sustavno želi obmanuti”. To služi kao savršen alibi za odbacivanje svega što narušava dogmu. Ako postoji jasna podjela na prijatelje i neprijatelje, sustav savršeno funkcionira.
Problem je što stvarnost ne pripada propagandnom sustavu. Stvarnost djeluje izvan njegovih granica i nužno se sukobljava s indoktrinacijom jer je uvijek šira od bilo kojeg zatvorenog modela. A upravo je zatvoreni model temelj indoktrinacijskog procesa. Zato stvarnost postupno postaje najveći neprijatelj indoktriniranog pojedinca.
I tu nema pomoći: bez obzira na anomalije koje se pojavljuju, osoba je kroz proces indoktrinacije stvorila novi identitet, novu zajednicu i novo “ja”. Svaka činjenica koja bi to mogla ugroziti doživljava se kao egzistencijska prijetnja. U tom okviru svaki glas izvana može biti označen kao neprijateljski, zlurad ili jednostavno glup, jer se ne uklapa u novu kognitivnu arhitekturu. Svako izlaganje stvarnosti postaje problem.
Ovaj proces može nastati i iz čiste naivnosti i informacijske nepismenosti, gdje režimski mediji polako i sustavno oblikuju otuđenje od stvarnosti u svrhu kontrole populacije. Dugotrajno izlaganje takvom sadržaju stvara sliku svijeta u koju je pojedinac uvučen, nesposoban gledati izvan nje; sve izvan toga može biti označeno kao “teorija urote” i time automatski eliminirano iz razmatranja.
Suština ostaje ista: ovakav proces sustavno udaljava pojedinca od stvarnosti dok mu stvarnost ne postane najveći neprijatelj. Zato je raspravljanje s indoktriniranim osobama tehnički beskorisno – njihov kriterij valorizacije činjenica nije utemeljen na iskrenoj namjeri, već na potrebi obrane vlastite dogme. Intelektualna nepoštenost je temelj opstanka takvog sustava: koristit će se samo oni argumenti koji podržavaju dogmu, dok će se argumenti iste težine s druge strane označiti kao nevjerodostojni, irelevantni ili jednostavno zaboraviti. Zato rasprava nema smisla.
Ali ima smisla razgovarati s onima koji mogu proširiti kontekst i graditi sustave koji mogu dominirati novim dobom upravo zato što nisu zatvoreni u uske, dogmatske okvire. Sustave koji osiguravaju razumijevanje i opstanak cijeloga društva. Još jedan razlog za fizičku manifestaciju novog društveno-političkoga sidrišta.
Odgovori