U čemu je tajna?
Izbor vođe znači svjesno priznavanje višeg autoriteta, što je ključna stvar u realnom političkom organiziranju. Premda se kontinuirano guraju bajke o direktnoj demokraciji, deliberaciji, vječnim raspravama i usuglašavanjima, to je ponavljam bajka. Pokušajte usuglasiti mišljenje pet ufuranih likova, a u politici su uvijek ufurani likovi, i vidjet ćete već kroz pet minuta da je to nemoguća misija. Ili, ako hoćete, vjerujte meni koji sam u toj priči dvadeset pet godina.
Da bi se moglo konvergirati prema zajedničkoj volji, nužno je priznavanje autoriteta i vođe. Autoritet je u ovoj priči institut koji osigurava da djelovanje bude sukladno postavljenim okvirima, dok je vođa egzaktno utjelovljenje stvarnosti. Moguće je, naravno, i da su oba elementa sadržana u istoj osobi, ali ozbiljniji politički sustavi i promjene obično zahtijevaju fleksibilniji stav prema vođama koji u širem kontekstu odrađuju zadatke i ispunjavaju postavljene zahtjeve na putu ostvarivanja političke vizije.
U tekstu o razlici paradigme djetinjstva i paradigme zrelosti ukazujem na to da je upravo odnos prema autoritetu ključan parametar. Paradigma djetinjstva autoritet doživljava kao roditelja, dok paradigma zrelosti autoritet doživljava kao nužnost udruživanja i uklanjanja osnovne prepreke na tom putu, a to je vlastita obijest. U tom procesu presudan je upravo trenutak izbora vođe, kojemu se svjesno prepušta volja donošenja odluka u bilo kojem okviru, pri čemu se ta osoba jasno i neosporno postavlja iznad pojedinca i volje pojedinca kako bi se osiguralo tijelo koje ima potrebnu moć za provođenje političkih odluka.
Tek izborom vođe kao najjednostavnijim mehanizmom napuštanja paradigme djetinjstva pojedinac ulazi u svijet stvarnosti. To je svijet vječnog balansa između vlastitih želja, odnosno snova, i realnosti koja ograničava i zahtijeva značajna odricanja, ali istovremeno osigurava i nužan element za provedbu volje, a to je moć.
Odnos prema vođi u paradigmi zrelosti, baš kao i odnos prema autoritetu, fleksibilan je, operativan i utilitaran. Vođa koji ne ostvaruje zahtjeve udruživanja bit će zamijenjen onim koji taj zahtjev može osigurati. Ali ne prije nego što se prepozna učinkovitija alternativa. U početku taj proces može biti vrlo živ i dinamičan dok se uopće formira sama grupacija i političko tijelo, ali kroz brzi prolazak kroz dječje bolesti u vrlo kratkom vremenu od pola godine do dvije godine za očekivati je stabilizaciju odnosa i prema vođi i prema domeni njegova utjecaja i prema mehanizmima smjenjivosti ukoliko to bude potrebno.
Ukratko, paradigma zrelosti znači sposobnost formiranja političkog tijela u njegovoj operativnoj suštini i to svjesnu sposobnost za taj čin. Prvo što pojedinca spaja sa stvarnošću jest upravo volja i spremnost da krene putem izbora vođe.
Odgovori