(ovo je špekulativni članak i objašnjenje ludila u kojem živimo zadnjih petnaest godina, sa svrhom pronalaska skrivenoga smisla)
Amerika je bila postavljena kao hegemon. Taj hegemon je u svojoj strukturi i pozadini imao monetarni sustav kao bazu i bankare kao stvarne operativce moći. Isti je podržan vojskom, diplomacijom i medijima.
Kada govorimo o Americi kao hegemonu, zapravo govorimo o bankarima koji kroz de facto kontrolu fizičkog svijeta preko monete djeluju kao vladari svijeta. Ta ista ekipa vlada svijetom i preko Bank of England od njezinog osnutka, samo što je, jačanjem industrije kao realnog motora u SAD-u, taj centar prebačen u Ameriku. Tada je “mač” bila pomorska flota Engleske, trgovinski odnosi i vojna moć.
I što se sada događa?
Jedna ekipa slabi, druga jača, a u javnom prostoru imamo puno priča o multipolarnom svijetu. Međutim, to je zapravo velika laž koja se plasira.
Tehnologija vladanja te ekipe počiva na monopolu: monetarnom, vojnom, medijskom i političkom. Kompletna struktura i mehanizam vladanja funkcioniraju na monopolu, neprikosnovenoj hijerarhiji i dominaciji.
Ideja multipolarnog svijeta uništava cijeli koncept, jer multipolarni svijet mijenja logiku kontrole u logiku utjecaja. U toj domeni ta struktura više ne zna upravljati, jer je njezina tehnologija vladanja namijenjena za potpuno drugačiji kontekst.
Zato se svi ratovi koje gledamo, kao i psihološke operacije koje pratimo, suštinski svode na legitimaciju transfera moći s Amerike na Kinu. Naravno, opet ne govorimo o državama kao takvima, već o strukturi vladanja utemeljenoj na kontroli, sve više u smjeru tehnološkog totalitarizma, odnosa vazala i patrona, i kontinuiteta bankarskih elita koje de facto vladaju svijetom zadnjih 330 godina (od osnutka Bank of England možemo reći da je taj odnos formaliziran).
Dakle, sve što gledamo nije borba između država, tj. između Izraela i Irana, između Rusije i Ukrajine, između Europe i Rusije. Ništa od toga. Sve što gledamo jest sprječavanje nastanka multipolarnog svijeta u kojem bi postojeće globalne elite, sa svojom kulturom i tehnologijom vladanja, izgubile svoju poziciju.
I zato, umjesto toga, imamo proces nastavka proizvodnje pristanka. I to je cijela priča.
To bi bio zaključak na temelju bezbroj, naizgled nepovezanih i često suludih shema koje se događaju zadnjih godina, od “woke” fenomena (tipični weimarski scenarij), preko imigracije, pandemije, do ratova u Ukrajini, Gazi i Iranu.
To će trajati ili dok se ne rodi nova snaga, što znači da će mala grupa ljudi morati odlučiti odrasti i demonstrirati političko vodstvo izvan postojećeg kruga patologije kojem je svijet izložen ili dok svima ne postane potpuno normalna apsolutna kontrola novog hegemona, u kontekstu tehnološkog totalitarizma i potpunog porobljavanja čovječanstva.
Treći put nije moguć, jer su vizije svijeta koje su pred nama potpuno isključive.
Odgovori