Od neznanja daleko je gore krivo znanje. Ono kada naučiš stvari raditi neispravno, kada razumiješ stvari neispravno. Jer ako još ta perspektiva nekako drži vodu, nećeš odustati od nje. Pa tako, prirodni društveni proces jeste uvijek da divlji istjeraju pitome, simbolički.
One koji su znali u nekoj etapi, ali oni koje je jednostavno pregazilo vrijeme. Jer došla su nova, bolja znanja, a oni koji nemaju što za izgubiti (krivo uvjerenje, etc), ta ekipa koja je nekada bila na čelu kolone, gotovo uvijek završi na kraju.
Ovu priču je anegdotalno opisao Joi Ito. Popularni filozof weba. Fora lik. Ali njegova anegdota ide ovako. Lik je Japanac. Znao je mnoge developere iz vremena Web 1.0. Statički sadržaji, umjesto dinamičkih usmjerenih na komunikaciju. Kada je Web 2.0 počeo dominirati, ta ekipa nije uskočila u igru i sa svojim znanjima iz vremena Web 1.0 nastavila dominirati.
Ne, promjena paradigme je bila dovoljno velika da ta ekipa jednostavno izignorira nove trendove, tako da su ispali iz igre. Ekipa koja je vodila web razvoj do jednog trenutka, praktički je kompletno ispala pojavom Web 2.0.
Ovo što danas gledamo sa plandemijom je zapravo identična ili vrlo srodna slika. Ekipa koja je podrazumijevala dobru namjeru režima, gdje oni kao dobri kotačić odrađuju svoj posao i sve teži potpunom skladu, bez obzira na naobrazbu, učenost i tako dalje, nije prepoznala masovnu manipulaciju i psihološke operacije.
Tako banalne stvari prepoznali su oni neuki, oni neizvještačeni. A ova ekipa, nekadašnji pseudointelektualci, ispali su iz igre i šireg društvenog utjecaja preko noći. Što je prirodno. Jer svijet te stare ekipe je svijet koji ne postoji. I mi to znamo. Ali oni ne znaju. I ne mogu se nositi sa stvarnim svijetom. Da, prije plandemije, ta je ekipa profitirala na općem neznanju i neupućenosti, ali sa plandemijom je ekipa ispala.
Ista stvar vam je i sa društvenim i političkim aktivistima. Onom ekipom koja deset ili više godine igra neke male role u obliku nebitnih prosvjeda, poruka, angažmana, oni koji nikada nisu prišli blizu praga, a bavili su se kakti politikom. Ista stvar. To je ekipa koja je naučila na jedan način “rješavati” probleme. I sada se okrenula perspektiva u potpunosti, a ta ekipa i dalje igra identičnu rolu. Nije se prilagodila novim uvjetima. Nije ništa naučila, već upravo naprotiv.
Kao web 1.0 developeri, tako i oni vjeruju da su ispred ekipe koja ulazi kao tabula rasa u igru. Ali ne, oni su iza. Jer imaju kriva znanja i nisu spremni prilagoditi se novim uvjetima. I kao takvi ispadaju iz igre, umjesto da dominiraju.
Uglavnom, ono što se događa, jeste da dolazi upravo do paradigmatske promjene, gdje je većina starih znanja zapravo balast, a ne potpora. I gdje po definiciji ulazi nova ekipa u nepregledne prostore političkog prostora koji je sada otvoren i neispunjen.
Zaključno.
Ovo što se događa jeste da se uspostavljaju potpuno novi odnosi, nove mreže, novi utjecaji, sve to u okviru nove paradigme, gdje je malicioznost sistema neupitno prokazana. I gdje praktički svi stari igraći više ne da nisu faktori, već postaju smetnja. Ovaj proces će izgraditi potpuno nove strukture moći, utjecaja i provedbe volje. Nova lica će eliminirati praktički cijelu političku i javnu scenu. Naravno, nositelji te promjene su nositelji novih ideja prije svega, ali ovaj proces je proces koji se vrlo intenzivno odvija pogotovo zadnjih godinu dana, nakon što je šok od korone kao strašne bolesti vratio sposobnost promišljana većem dijelu populacije.
Odgovori