(tekst je nastao tijekom konceptualnog projekta #novinarativ)
Volim spavati do podne. OK. Do pred pola godine sam volio spavati do podne. Sada su me stigle godine i u sedam sam budan. Ali, nekada sam definitivno volio spavati do podne. Kada idem na put, ako je do mene, krećem iza deset. Čak i ako je neko planinarenje u pitanju. Kada je dobro imati dan ispred sebe. To nekima smeta. Ali ja biram da sam naspavan. Odmoran. Raspoložen.
Cijena? Dok ostatak ekipe hoće kretati prije sedam, stalno se rade kompromisi sa mnom. I to ljudima smeta. Ja sam izabrao biti naspavan. A cijena je da me ekipa počne lagano bataliti, jer im je hrpa mojih filmova previše naporna, a ja nisam ušemljen.
Imam slobodu naspavati se. Izabrao sam je. Cijena je druga sloboda. Sloboda zajedničkog djelovanja.
Kajakarenje, paraglajding. Stvari kada čovjek mora imati ekipu. Da te netko pokupi u donjem toku ili tamo gdje sletiš. Ako se hoću baviti tim sportovima, moram se prilagoditi ekipi. Moram se odreći neke svoje ljubavi, neke svoje slobode, neke svoje samoživosti.
Sloboda za slobodu.
Vozim karavan. Super je. Uspio sam prevesti bračni krevet iz Austrije u Zagreb. Obožavam karavane. Dosta ekipe će izabrati sedana, što mi je suludo. Pogotovo u korporativnom svijetu. Nikako mi nije bilo jasno. Ali. To je ekipa koja je ušemljena. Koferčići strogo definirani. Taman se smjeste u gepek. Točno po mjeri. Na primjer. Kada trebaš ići na let, sve je složeno, sve je spremno. Ja svaki puta moram napraviti novi izračun. Jer se ne furam na stroge dimenzije. To stresira čovjeka.
Oni su lišeni stresa, ja sam lišen ograničenja forme. U ekstremnim situacijama jasno, ja ću prosperirati, jer se dobro snalazim u kaosu. Ali, ako treba ići na let za četiri sata, meni će to oduzeti pola godine života, minimum. Njima neće. Oni su sada oslobođeni stresa. Ja nisam.
Sloboda za slobodu.
Politička tema. Kao pojedinci smo nemoćni. Kao zajednica imamo svu svoju moć. Ali zajedno znači imati iste standarde, iste kriterije, iste stvari. Ne biti rakova djeca, već posloženi oko načela, metoda, okvira, hasha #novinarativ. To znači odreći se svojih bijesnih glista, često nekih svojih uvjerenja. Jer sami smo nemoćni i džaba nam uvjerenja i filmovi, ako se ne možemo udružiti s nikim i stvoriti nešto zajedničko.
SLOBODA ZA SLOBODU.
Odricanje od nekih sloboda u ime drugih sloboda predstavlja životni standard. Ne postoji apsolutna sloboda. Niti je moguća apsolutna sloboda. Jer sve ima svoju cijenu. Ne treba niti težiti apsolutnoj slobodi. Već prepoznavanju onoga što je bitno i onoga što je manje bitno. I u ime bitnoga djelovati, po potrebi se odricati onoga manje bitnog. Slobode za slobodu.
Na kraju dana, praksa koju možemo prepoznati u svim pojavama je sljedeća. Tko hoće sve, neće imati ništa. I zato je važno artikulirati što je bitno, što je manje bitno. Što je dobar trade off. I tako postupiti. Ne bojati se odricanja, što nije teško kada znamo što ćemo time dobiti.
Odgovori