Sklad, harmonija. Skladba, usklađivanje. Ono što je posloženo, ono što osigurava neometan tijek i sinergizam. Unutar sebe i okoline.
Dok se čovjek gleda kao biće izvan društvenog okvira, možemo govoriti o bezbroj karakteristika koje ga opisuju. Ali kada postavimo čovjeka na nivo društva, čovjek postaje biće koje kroz automatizam teži ka skladu unutar zajednice. Jasno, ovisno o njegovoj ulozi, tj predefiniranoj poziciji, čovjek će na razne načine ići u smjeru uspostave sklada.
Prvi i uobičajeni primjer jeste prihvaćanje autoriteta. Jer puno baba, kilavo je dijete. Ako svatko vuče na svoju stranu, nema sklada. Najjednostavniji način za uspostavu sklada u nekoj grupi je upravo kroz prepoznavanje i priznavanje autoriteta. Koji onda diktira tempo.
Uz sve one između, postoji i suprotan profil ličnosti. Onaj tko je potpuno neovisan o autoritetu. Onaj koji je ovisan o vlastitoj spoznaji i istini. Istini koja je isto tako skladna unutar sebe. Jasno, teško da netko zna istinu, prije da se približio istini. Više ili manje. Ali, taj profil ličnosti je obično u sukobu s formalnim autoritetom zajednice.
Osim ako cijela zajednica nije u zoni istine, što nije temeljna teza koju ovdje obrađujem.
No, poanta je da svi zapravo teže ka usklađivanju. S grupom, s okolinom, sa sobom. Metode su različite. Netko će forsirati jedinstvo kroz priznavanje autoriteta, netko kroz smjenu autoriteta. Ali, u pozadini je težnja ka usklađivanju.
Dok prvi profil uobičajeno ignorira širu sliku, a to je sposobnost autoriteta da savlada postojeće izazove pred zajednicom, drugi profil ignorira užu sliku bezbrojnih odnosa utemeljenih na neistini, ali koje nose snagu. Makar u snažnoj izreci “bolje da propadne selo, nego običaji”. I na kraju dana bezbroj usvojenih identiteta koji sa strane mogu biti očito apsurdni i autodestruktivni.
Ta u genetski kod programirana težnja prema skladu, temeljni je poriv političkog razmišljanja, političkog djelovanja, odnosa moći. Na njemu počiva ideja autoriteta, političke moći i čitave društvene dinamike moći. Gdje npr. u kriznim stanjima moć autoriteta raste, u stabilnim stanjima, moć autoriteta pada. Pa na dalje.
Kada se gleda pozicija nečije moći. Ona je zapravo utemeljena upravo na ideji sposobnosti uspostave sklada. Ako netko nema snagu za osiguranje sklada, njegova moć pada. Kratko i jasno. Onaj tko ostavlja dojam sposobnosti osiguranja društvenog sklada, po definiciji će mu rasti autoritet i politička moć.
Cijela ideja autoriteta je utemeljena na toj instinktivnoj potrebi i svaki momenat koji jača poziciju nekog tijela ili osobe kao bića koje donosi sklad, daje mu veći autoritet i veću moć.
I sada crtica o JOTu. Imamo paradoks. A to je da za razliku od ostalih tijela koje skrivaju ono što im može ugroziti taj dojam skladnosti, JOT ne skriva ništa. I pred očima svih je prilična kakofonija. Za razliku od dobro odmjerenih PR nastupa raznih drugih političkih opcija.
Na prvi pogled, nemoguća misija. Kako JOT može konkurirati tvornici laži gdje se skriva sve što nije OK, dok JOT faličan i stvaran daje sve na pladnju? Trik je jednostavan. Unatoč svim pozama postojeće političke paradigme zakulisnih igara, malo tko ozbiljan će prepoznati kvalitetu političkih struktura, pogotovo nakon debakla s plandemijom.
I ne samo to. Taj opći dojam prevare koju nosi politika poze, općenito je prezren. Mada postoji uvijek 30% vjernih fašista koji će potpuno nekritički priznavati autoritet poretka, sve je više onih koji odbijaju priznati ovaj autoritet. I tako nastaje upravo nesklad. I potreba da društvo nađe načine kako bi se ponovo vratili na put sklada. I usklađivanja.
Sam JOT na prvu ne ostavlja jak dojam. Jer se ne šminka, ne koristi kozmetičke zahvate, niti tajne velike moći. Ali JOT daje ono što je temelj. A to je pouzdanost. Daje i drugu snažnu stvar. A to je mogućnost prilagodbe. Gdje svaki čin usklađivanja na JOT platformi, što znači uspostave dogovora među protagonistima JOTa, ova platforma podiže svoju moć. Korak po korak. Nezaustavljivo.
I mada još uvijek nismo ušli u fazu da su mase spremne na okretanje stranice, kontinuirani nesklad postojećih zatvorenih struktura, tražit će sve više pouzdane procese, procese koji izokreću svaki kamen na 1000 načina prije nego što se uvrsti u društveno tkivo, procese koji su nezaustavljivi.
I dok stari proces usklađivanja i čitava kulisa autoriteta pada, upravo zato što više ne može donijeti sklad društvu, JOT kao prirodan proces lišen pretencioznosti, svakim danom, preciznije, svakim presedanom usklađivanja, postaje sve poželjnija draga za kompletno preuzimanje političke moći.
Korak po korak. Presedan po predan. Usklađivanje po usklađivanje.
Odgovori