Duh vremena je drugačiji nego ikada u povijesti. Naime, nalazimo se u informacijskoj revoluciji. Istina, preko 90% ljudi je informacijski nepismeno i po sebi nisu nositelji informacijske revolucije, već su potencijalno i njezine žrtve.
Jer bez informacijske pismenosti, čovjek lako završi potpuno izgubljen, na granici ludila. U induciranoj psihozi. Što i jeste slika današnjice. No, unatoč tome, mi jesmo u informacijskoj revoluciji. Što to znači?
Ukratko, protok informacije na političkom nivou ubrzan je za nekoliko redova veličine nego bilo kada u povijesti. Pobogu, još pred 200 godina su slali goluba pismonošu. Pred samo 200 godina. A sada je svaka šuša u mogućnosti biti nositelj javnoga mnijenja.
Minimalno, ali nekad više nego dovoljno da se igra potpuno promijeni.
Ali kakve to veze ima s Dobom istine? Dobom koje redovito spominjem kao datost i kao prirodan tijek društvene evolucije.
Ukratko. Laž, obmana, manipulacija, iluzija. Svaka vrsta neistine. Ukratko, svaki taj čin predstavlja vrstu zaduživanja. U ime trenutne sreće, ugode, ostvarenje, žrtvuje se nešto u budućnosti. Kada će se truli temelji ogoliti ili kada će doslovno sve propasti.
Jer bez obzira na to što laž obiđe svijet dok se istina probudi, ona nikada ne dolazi na večeru. Jer upravo je problem laži to što je nepostojana. I što je već sa svojim rođenjem optužena na smrt.
OK, ali kakve veze ima informacijska revolucija koja predstavlja duh vremena s Dobom istine? Ukratko. Upravo zbog mnogostruko ubrzanog protoka informacije, dug koji kreira laž prebrzo dolazi na naplatu. Ne budućim generacijama, ne za pedeset godina, već vrlo brzo. Toliko brzo da čovjek ne stigne niti uživati u svojoj laži. Da i prije nego što se uzdigao na laži, već mu stiže naplata.
Kada je taj proces toliko ubrzan, kao što se to događa u informacijskoj revoluciji, tada je naplata toliko blizu da postaje opipljiva, pojmljiva. Bolna i neugodna. Neatraktivna.
ODBOJNA
Kada nas iluzija, laž, lijepa želja bez temelja ošamari prvi puta, pa drugi puta, pa nabije malo jače treći puta, tada čovjek počne izgrađivati odbojnost prema laži. Jer koliko god šupljoglav da bio, sada se prepoznaje da ta nekonzistencija laži ima cijenu. I da će vrlo brzo biti naplaćena.
Tako i sve manje ljudi hrli ka putu obmane. Jer taj put sve manje nagrađuje, a sve očitije naplaćuje i kažnjava.
I ono što ostaje, kada je laž postala neatraktivna, jeste upravo najobičniji Put istine. Gdje ljudi više nisu toliko skloni farbanju samih sebe, previše košta. Previše je opipljiva cijena. I ne isplati se. S druge strane, imamo još jedan fenomen koji se događa u polju slijeđenja istine.
A to je da ovaj okvir kao što kažnjava laž, jer joj značajno smanjuje polje iluzornog guštanja u naplati računa bez krčmara, isto tako informacijska revolucija nagrađuje istinu. Tj njezine sljedbenike.
U moru kaosa, nereda i nesklada, oni rijetki koji su dovoljno jaki da se mogu oduprijeti trendovima i preuzeti na sebe nošenje sklada istine, postaju sada jasno prepoznati kao stabilni faktori društva, stupovi društva. Njihov autoritet raste, njihov utjecaj raste. Njihova moć raste. Njihova sloboda raste. I sada odjednom upravo ljudi od istine koji su nekada bili marginalna pojava sada mogu preuzeti novu ulogu.
Onu arhetipske prirode stupova društva. Da budu nositelji promjene i daljnjeg usklađivanja društva pravo prema istini samoj. Sklad ka kojem težimo više nije u obliku hermetičkog surogata laži, već upravo u kakofoniji slobodne informacije, gdje se jedan po jedan dio velikog mozaika istine uklapaju i postaju sve konzistentniji da postanu nositelj svih društvenih odnosa.
Da. U Dobu istine i dalje pojedinac može odabrati laž. Samo, kada ti je pred očima odmah jasan račun te laži, prirodno je da će s jasno istaknutom cijenom i sama laž izgubiti na atraktivnosti.
I da će ljudi biti skloni prestati tražiti lake prečace, već umjesto toga početi širiti prostor konzistentne i slobodne misli. Da. Čeka nas i dalje nastavak kaotizacije kao nusprodukta oslobođenja svijeta od kulisa laži i promjene globalnog kursa u Doba istine. Ali svaki korak i svaki momenat koji će rezultirati usklađivanjem upravo u zoni slobodne informacije, jača i jačat će novi mentalni kompleks, novu mentalnu mapu društva kao nositeljicu i samog novog doba.
Koja je cijena? Amputacija nešto truloga tkiva i samoobmane koje nosimo u sebi. I to je to? A koja je nagrada? Biti u miru sa svijetom oko sebe, moći ostvariti svoje prirodne potrebe, svijet prosperiteta i blagostanja.
Jer kada čovjek djeluje u skladu s okolinom, tada ga okolina podržava i jača, a njegovo ostvarenje je zaštićeno u tom svijetu prijateljstva. Nema straha, nema brige. Barem ne onog koje nam je nametalo društvo. Umjesto toga, svatko se može posvetiti maksimalnom ostvarenju sebe, što na kraju dana i jeste smisao postojanja. Zašto smo na ovoj planeti.
Odgovori