U javnom govoru politika se prikazuje kao prostor slobodnog natjecanja ideja, volje građana i formalnih demokratskih procedura. U toj slici političke opcije nastaju iz uvjerenja, programa i moralnih pozicija, gdje građani prepoznaju te programe i onda za njih glasaju. Ta slika služi javnoj samopercepciji politike, ali ne opisuje način na koji se politička stvarnost doista oblikuje.
U stvarnom političkom procesu ključnu ulogu imaju agenture. One polaze od razumijevanja kako politika zaista funkcionira. Njihov interes je učinkovitost u oblikovanju percepcije, normalnosti i pripadnosti. Upravo zato one imaju gotovo ekskluzivni utjecaj na politički proces.
Agenture razumiju da se političke opcije ne grade kroz formalne objave, osnivanja i programe, nego kroz proces uspostave značenja. One rade s jezikom, percepcijom, afirmacijom i kontekstualizacijom. Ne pokušavaju uvjeriti ljude da promijene mišljenje, nego uvode samorazumljivost kroz metode kreiranja javnog mišljenja. U tom smislu, one ne proizvode zaključke, nego uvjete u kojima određeni zaključci postaju logični.
Za razliku od javnih zabluda o politici, agenture polaze od činjenice da pripadnost prethodi stavu i da se “samorazumljivost” gradi kroz kognitivnu lakoću, a ne argumentacijom. One razumiju da se politički prostor ne osvaja frontalno, nego postupno, kroz prisutnost koja s vremenom prestaje biti primijećena kao strana.
Svaka ozbiljna politička opcija, ako želi uspjeti, mora se povinovati stvarnosti. To ne znači nužno preuzimanje postojećih manipulativnih praksi, ali znači prihvaćanje činjenice da se politika ne može graditi izvan stvarnog procesa njezina oblikovanja. Ignoriranje tog procesa nužno vodi političkoj irelevantnosti.
Zato je prvi korak u izgradnji nove političke opcije upoznavanje načina rada agentura. Ne zato da bi ih se imitralo nekritički, nego da bi se razumjelo što u tom načinu rada funkcionira, a što ne. Dio tih metoda moguće je odbaciti kao neetične, dio preuzeti, dio prilagoditi, a dio i nadmašiti. No bez tog razumijevanja svaki pokušaj političkog djelovanja ostaje na razini dobre namjere i potvrde osobne nemoći.
Agenture ne stvaraju političku stvarnost same, ali znaju kako se ona stvara. One djeluju u skladu s njom, dok se većina političkih aktera i dalje obraća zamišljenoj verziji politike kakva bi trebala biti. Razlika u rezultatima proizlazi upravo iz te razlike u polazištu.
Ako nova politička opcija želi postati utjecajna, njezin početak nije u organizaciji, nego u razumijevanju. Razumijevanju procesa, aktera i mehanizama koji već oblikuju javnu svijest. Sve ostalo dolazi kasnije.
Iz tog razmijevanja dalje se gradi organizacija koja će imati sposobnost napraviti pripremu terena za uspješan ulazak u politički prostor i prosperitet opcije i vizije koju ona nosi.
Odgovori