Spadam u one opsesivne lude koje, kad nešto nanjuše, ne puštaju – kao što pit bull ne pušta kad zagrize. Nije to neka divna osobina, ali nosi određene kvalitete. Zbog intuitivne spoznaje o mogućnosti stvaranja boljeg svijeta, zagrizao sam u svijet javne polemike prije više od dvadeset godina. Hrabro ću reći da je malo ljudi na svijetu provelo toliko vremena u političkim i filozofskim raspravama koliko sam ja – i to u najboljim godinama, dok mozak još brzo radi.
No poanta ovog uvoda je sljedeća. Kroz desetljeća intenzivnih rasprava uočio sam parametar koji, čini mi se, nije opće prepoznat, a zapravo je vrlo simptomatičan. Naime, ni ljevica ni desnica ne mogu funkcionirati bez unutarnjeg licemjerja, dvostrukih aršina – ukratko, intelektualnog nepoštenja. Dakle, ni ljevica ni desnica nisu utemeljene na floskuli koja se zove “vrijednosti” i sličnim etiketama koje si i jedni i drugi vole prisvajati kako bi djelovali konzistentno i moralno uzvišeno.
Ne, stvari su daleko banalnije od toga. I jedna i druga pozicija utemeljene su na narativima koji se kontinuirano krše sa stvarnošću. Jedini način opstanka tih narativa jest upravo u polju licemjerja, dvostrukih mjerila i manipulacije. To je, na kraju dana, i razlog zbog kojeg i jedna i druga strana gube sljedbu. Sve je manje ljudi, osobito među novim generacijama, koji se mogu na bilo koji način identificirati s tim opcijama upravo zbog očite nekonzistentnosti, dok radikalni centar, kojem je intelektualno poštenje temelj, polako i sigurno preuzima globalni primat.
Odgovori