Jedna neugodna, ali nezaobilazna istina jest ova: čovjek nije potpuno samostalan.
Nije puni gospodar svoje volje, niti izolirana individua. Biološki gledano, čovjek je čestica društvenog organizma. Mi smo, u svojoj srži, društvene životinje.
Milijunima godina preživljavali smo unutar čopora ili plemena, gdje je grupa bila jedina jedinica opstanka, a ne pojedinac. Da bi čopor preživio, pojedinac se morao podrediti impulsima i signalima grupe. Ti instinkti nisu nestali – oni žive u našem živčanom sustavu, u podsvijesti. Zato i danas, bez obzira na obrazovanje ili volju, u ključnim trenucima reagiramo kao dio cjeline.
Vidimo to svaki put kad kolektiv „proključa“:
kada vojnici jurišaju na bunkere, svjesni da neće preživjeti;
kada kamikaze sjedaju u avion bez povratka;
kada revolucije ginu na barikadama, bez plana i šanse, ali ne odustaju;
kada ljudi u Gazi, ili bilo gdje u svijetu, nastavljaju stajati uspravno, čak i suočeni s nemilosrdnom silom.
Isto se događa i u mirnodopsko vrijeme. Sjetimo se bojkota trgovina: nije bilo vođe, niti plana, ali milijuni su istovremeno osjetili – treba stati, ne kupovati, biti zajedno. Ili prosvjeda u Beogradu: bez jasnog plana, bez logike vođenja, ljudi su se spontano povezali, pokrenuti nevidljivim impulsom. Kao da cijeli narod postaje jedno biće – ne zna kuda ide, ali zna da mora ići.
Takvih trenutaka ima bezbroj. Trenutaka kada nas više sile nose, kada logika stane, a nešto u nama – dublje, starije, iskonsko – preuzme kontrolu.
Iza svega stoji isto tajanstveno načelo: društvo je organski nadkoncept. Kao što organizam nije samo zbroj svojih stanica, tako ni društvo nije zbroj pojedinaca. Postoje tihi, gotovo nevidljivi signali koji nas povezuju i koordiniraju. U određenom trenutku aktiviraju cijeli sustav – i tada nastaje ono što zovemo „narodom“, „pokretom“, „duhom vremena“. Tada nadtijelo glasno progovara.
Ono je živo biće s jednom svrhom: opstanak. Nalazi se iznad pojedinca, izvan svake grupacije. Neki će ga zvati Duhom Svetim, neki duhom vremena, neki ludilom – ali ono postoji i oblikuje procese.
Zato je ključno osvijestiti njegovo postojanje. Oni koji ga razumiju – prepoznaju ga i njime upravljaju. Oni koji ne razumiju – postaju njegovo sredstvo, pasivni instrument impulsa koje ne mogu kontrolirati.
Pojedinac je stanica društvenog organizma. Nadtijelo diktira ponašanje mase. Razumijevanje tog procesa daje moć nad njom.
Odgovori