Pojavom interneta i masovne komunikacije globalni poredak nije se osjećao ugroženim. Dapače, zaključak je bio da će kroz proizvodnju beskonačnih narativa, utemeljenih na slabostima ljudi, samo povećati stupanj kaosa, ukloniti polje zajedničkog i tako još lakše vladati masama. Beskonačno alternativnih sajtova, „istina“ i sadržaja koji podilaze predrasudama i neznanju zarobili su milijune ovisnika o “spoznaji” — odnosno potvrdi vlastitih zabluda. Na prvi pogled stvari su funkcionirale savršeno: nestalo je zajedničko, nestali su temelji bilo kakvog jedinstvenog polja koje bi moglo ugroziti globalni poredak.
Ali onda su se stvari dramatično promijenile. Tijekom psiholoških operacija 2020–2022. pod kapom pandemije pluralizam misli nije uništen, nego je ojačao, a istovremeno je duboko narušen postojeći institucionalni okvir. Mreže nisu oslabile kao „proizvođači laži“, nego su postale temelj informiranja širokih slojeva društva. Internet, kroz slobodnu komunikaciju, konvergirao je i postao temeljni arbitar moći, osovina koja određuje sukladnost svih oblika vlasti sa činjeničnim stanjem.
Unatoč propagandnim pokušajima da se stvori beskonačno malih balona mišljenja, svijest je konvergirala u zoni radikalnog centra. U toj slobodnoj strukturi oblikovao se artikuliran niz stavova o ključnim globalnim temama — pandemiji, Ukrajini, Gazi — ne kao rezultat kontrole ili propagande, nego kao prirodna posljedica slobodnog procesa mišljenja. Radikalni centar, kao emanacija tog procesa, postao je neosporni arbitar globalne moći. I tko mu se suprotstavi — već je poražen.
Pokušalo se, naravno, vratiti staro stanje. U posljednja dva mjeseca dogodile su se dvije važne čarke koje su pokazale da je taj pokušaj bezizgledan.
Prva je bila u Nepalu. Vlada, iscrpljena otporom generacije Z i pokreta koji delegitimira njezinu koruptivnu strukturu, pokušala je testirati vlastitu moć — ukinula je društvene mreže. Rezultat je bio eksplozivan: političari su gadno stradali, njihove kuće spaljene, neki teško ozlijeđeni. Na kraju su morali napustiti vlast. Pokazalo se da svatko tko pokuša stati na kraj internetu, kao temeljnom društvenom tkivu, više ne može preživjeti politički ni fizički.
Drugi primjer je Afganistan pod Talibanom. Iako posjeduju vojnu vlast utemeljenu na tvrdoj dogmi, čak ni oni nisu uspjeli ugušiti društvene mreže. Pokušaji blokade, zabrane i nadzora nisu dali rezultate: mreža se nije dala zaustaviti, a tokovi informacija nastavili su teći izvan kontrole režima. To jasno pokazuje da čak ni najrigidniji i najtotalitarniji sustavi ne mogu zaustaviti slobodnu komunikaciju jednom kada je postala strukturni dio društva.
Ovi primjeri potvrđuju da je bitka za Staljingrad iza nas. Stari poredak je strateški poražen. Gubitak dominacije nad narativom samo je simptom; stvarni poraz je gubitak dominacije nad samim tumačenjem stvarnosti. Četvrta razina moći — moć nad temeljima interpretacije stvarnosti — više nije u rukama institucionalnih struktura, nego je prešla u mrežu, u slobodnu komunikaciju, u radikalni centar koji arbitira stvarnost prema činjenicama, a ne prema propagandi.
Formalna kapitulacija još nije potpisana. Ali proces je nezaustavljiv. Tko god se pokuša suprotstaviti novoj strukturi — već je poražen.
Odgovori