Nastavno na ubojstvo predsjednika Burundija i moju izjavu da je ubijen, a ne da je umro od srčanog udara, ovo mi se čini kao dobra tema za definiranje kada takvu izjavu možemo iznijeti, a kada je ona neutemeljena.
Do sada, po starom narativu, čekali bismo da službene institucije iznesu stav i onda bismo ga prihvatili kao istinu. Ako bi institucije rekle da je ubijen – bio bi ubijen. Ako kažu da je umro od srčanog udara – onda je umro od srčanog udara. I tu nastaje problem. A to je gubitak kredibiliteta službenih institucija.
Danas institucijama ne vjerujemo, ali za tvrdnju da je ubijen, na prvi pogled, nema osnove. Kako onda možemo tvrditi da je ubijen? Tu uvodimo metodu crne kutije, koja de facto ne zahtjeva pečat starih institucija koje za nas utvrđuju što je istina, a što ne, nego opisuje neovisnu metodu utvrđivanja činjeničnog stanja.
Da, nitko nije rekao da je ubijen, a ja izjavljujem da je ubijen. Korak nazad.
U medicini imamo jednostavnu shemu. Hi-kvadrat statističku metodu, gdje kada je statistički utvrđena vjerojatnost da nešto nije istina manja od 5%, mi to uzimamo za istinu. To ne znači da je to istina, ali smo istovremeno primorani usvajati takve tvrdnje kako bismo uopće mogli funkcionirati u polju tvrdnji i zaključaka. Bez jasnog reza i uz zahtijevanje 100% neupitnosti, ne bismo mogli tvrditi doslovno ništa. Ne bismo mogli donositi zaključke, graditi teze, testirati ideje. Bili bismo, ukratko, kastrirani.
Znači, moramo premašiti poziciju starog narativa gdje institucije za nas utvrđuju istinu i kreirati neovisne metode na temelju kojih ćemo izvoditi ovakve tvrdnje.
Vratimo se na ubojstvo predsjednika Burundija, odnosno moju tvrdnju. Koja je osnova te tvrdnje? Vjerojatnost. Baš kao što se grade znanstvene tvrdnje u polju biomedicinskih znanosti.
Tijekom 2020. i 2021. godine dva su afrička predsjednika navodno umrla od srčanog udara: predsjednik Burundija Pierre Nkurunziza i predsjednik Tanzanije John Magufuli. I baš su ta dva predsjednika negirala čitav pandemijski narativ. Od 55 afričkih država, dvije su odbile narativ WHO-a. I dva su predsjednika „umrla od srčanog udara“. Baš ta dva.
Koja je vjerojatnost da se to dogodilo slučajno?
Moramo uvesti neke parametre. Kolika je vjerojatnost da predsjednik uopće umre tijekom mandata? Ne možemo točno utvrditi, ali možemo pogledati povijest i dobiti aproksimaciju. Zatim, kolika je vjerojatnost da baš ta dva od 55 predsjednika umru baš u tom razdoblju?
Ako je ta vjerojatnost zanemariva, onda možemo tvrditi upravo to što osobno tvrdim – da su ta dva čovjeka UBIJENA.
Čisto na prvu, bez ozbiljnije analize: vjerojatnost da će jedan od 55 umrijeti je 1/55. Vjerojatnost da će baš konkretna dva od 55 umrijeti je 1/55 × 1/54 × 2. To je vjerojatnost koja daleko nadilazi standarde u biomedicinskom području, a to je vjerojatnost od jednog promila.
Dakle, osnova za ovakve tvrdnje mora postojati i izvan okvira službenih institucija, u vremenu kada su službene institucije korumpirane i izgubile ugled potreban da nam predoče činjenično stanje.
* Ograda: dozvoljavam da sam omašio fudbal. Zato pozivam na raspravu.
** Fotografija prikazuje ubijenog predsjednika Tanzanije.
Odgovori