(spekulativni esej, novi narativ)
Ono čemu danas svjedočimo nije spontani niz događaja, nego globalni, planski i dugotrajni projekt koji se gradio desetljećima. Taj projekt nije bio rezultat pogrešnih procjena, nego svjesni i koordinirani zločinački poduhvat usmjeren na razgradnju društava, destabilizaciju država i uspostavu potpune kontrole nad političkim i ekonomskim procesima na globalnom nivou.
U tom poduhvatu sudjelovale su stvarne elite: bankarski sustavi, te njihove izvršne strukture unutar politike, tehnološke elite, akademske zajednice, medija i obavještajnog aparata. Njihov zadatak bio je normalizirati apsurd, potisnuti zdrav razum i proizvesti trajno stanje društvene konfuzije, straha, polarizacije i nemoći.
Identitetske politike, sustavno razaranje temeljnih društvenih pojmova, imigracijski kaos, namjerno brisanje granica i suvereniteta te kontinuirano poticanje sukoba između ljevice i desnice bili su alati istog procesa. Cilj nije bio rješavanje problema, nego njihovo produbljivanje kako bi se društva držala u trajnom stanju konflikta i ovisnosti o „rješenjima“ koja nude isti centri moći koji su ih strateški i postavili.
Pandemija, masovno tiskanje novca i ekonomska destabilizacija savršeno su se uklopili u taj model. Radilo se o moderniziranom weimarskom scenariju, prilagođenom tehnološkom dobu, s jasnom namjerom: slom povjerenja, slom srednje klase i konsolidacija kontrole.
Međutim, ono što elite nisu predvidjele bio je razvoj i sazrijevanje društvenih mreža. Decentralizirana komunikacija, horizontalna razmjena informacija i oslanjanje na zdrav razum, a ne na autoritete, u potpunosti su promijenili odnos moći. Između 2019. i 2026. godine društvene mreže postale su stabilniji i otporniji društveni faktor od samih elita.
Ljudi su se promijenili. Način na koji se informacije provjeravaju, uspoređuju i vrednuju više ne ovisi o institucijama. Povjerenje se gradi među pojedincima i mrežnim klasterima, a ne prema kompromitiranim centrima moći. Narativi se razotkrivaju u realnom vremenu, ideologije se demontiraju, a sistemski astroturfing postaje vidljiv i neučinkovit.
U tom kontekstu dobar je primjer Donalda Trumpa. U manje od petnaest mjeseci izgubio je značajan politički utjecaj i podršku američkog naroda. Danas je jasno da Trump više nije ključni faktor moći. Ali on nije bio iznimka, nego glasnogovornik istog sustava koji je prije njega imao svoju preteču u likovima poput Obame i Clintonovih.
Ono što je Trump radio suštinski se nije razlikovalo od ranijih poteza elita – uključujući vojne intervencije, geopolitičke manipulacije i kontinuitet politike podjele. Razlika nije bila u sadržaju politike, nego u kontekstu. Mreže su se promijenile, ljudi su se promijenili, a stari mehanizmi kontrole percepcije više ne funkcioniraju. Model u kojem jedan akter može provoditi istu agendu uz medijsku zaštitu i institucionalnu šutnju više nije održiv.
Time je zločinački pothvat počeo kolabirati. I to sustavno. Reputacije nositelja tog poretka trajno su narušene, njihov utjecaj marginaliziran, a njihove strukture izbačene iz stvarnog političkog procesa. Ne radi se o privremenom padu, nego o trajnom gubitku legitimiteta.
Danas je sve jasnije da klasična podjela na ljevicu i desnicu više ne funkcionira. Sve veći broj ljudi prepoznaje da se radi o dvama ispotavama iste strukture moći. To više nije rubna teza, nego rastući društveni konsenzus.
Elite koje su sudjelovale u ovom globalnom zločinačkom poretku – bankarske, akademske, medijske, političke i tehnološke – same su sebe eliminirale iz političkog procesa. Predstoji njihova globalna lustracija, ali kada se o tome govori, ne misli se na političke figure na površini, nego na stvarne centre moći i njihove izvršitelje unutar institucija.
Proces je definiran. Ono što slijedi nije borba protiv elita, nego tranzicija u novo razdoblje u kojem one više nisu faktor odlučivanja i gdje se kompletan politički proces seli na nove strukture moći koje su kroz vrijeme krize pokazale svoju pouzdanost i sposobnsot nošenja s duhom vremena.
Odgovori