Radikalni centar se u javnom diskursu često etiketira kao „proruski“, no ta etiketa je lažna i zavaravajuća. Radikalni centar uistinu ne favorizira niti jednu stranu, nego pristupa sukobu iz pozicije neutralnosti i traži razumijevanje unutarnje logike narativa koji se sukobljavaju. U slučaju rata u Ukrajini, ta pozicija proizlazi iz analize uzroka sukoba i konzistentnosti iznesenih argumenata. Ključno je razumjeti da radikalni centar ne stavlja znak jednakosti između simpatije i priznavanja legitimnosti – ono što ga vodi jest procjena koji narativ ima unutarnju logiku i koherentno objašnjava događaje.
Zapadni narativ prikazuje Rusiju kao agresora koji iz čista mira napada Ukrajinu i želi osvojiti Europu. Prema toj verziji, Ukrajina je nedužna žrtva, a svaka ruska akcija je nelegitimna i bez opravdanog konteksta. Problem je što taj narativ zanemaruje povijesni i politički kontekst: 2014. godine došlo je do rušenja legalne vlasti u Ukrajini kroz obojenu revoluciju pod utjecajem Zapada. Taj događaj je rezultirao porastom nasilja prema rusofonoj populaciji, uključujući paljenje 42 ljudi u Odesi i ukidanje niza legitimnih prava koja su dosad pripadala ruskoj manjini. Istovremeno, Ukrajina se približila NATO savezu, savezu koji kroz povijest nije djelovao isključivo obrambeno, a otvorena proturuska retorika pokazuje da prijetnja Rusiji nije tek imaginarna. Zapadni narativ ovisi o dogmi „mi smo dobri momci i mi smo uvijek u pravu“; ako se ta dogma makne, cijeli narativ gubi tlo pod nogama.
Suprotno tome, proruski narativ pokazuje visoku konzistentnost i unutarnju logiku. Rusija se prikazuje kao sila koja vodi obrambeni rat, štiti svoj etnički prostor i pomaže rusofonoj populaciji izloženoj značajnom nasilju i gubitku legitimnih prava. Istovremeno, sprječava širenje egzistencijalne prijetnje u obliku NATO saveza, koji je otvoreno označio Rusiju kao arhi-neprijatelja. Povijesni presedani pokazuju da NATO nije uvijek djelovao isključivo obrambeno, što dodatno potvrđuje legitimitet proruske pozicije. Nakon rušenja legalne vlasti u Ukrajini, nasilje nad rusofonim stanovništvom i gubitak prava uzrokovali su razumljiv otpor i traženje zaštite. Sve te činjenice čine proruski narativ koherentnim i samodostatnim za objašnjenje motiva i akcija Rusije, bez potrebe za ideološkim dogmama.
Iz perspektive radikalnog centra, priznavanje legitimnosti temelji se na konzistentnosti narativa i unutarnjoj logici. Proruski narativ zadovoljava te kriterije: jasno objašnjava uzroke sukoba i legitimitet ruske pozicije. S druge strane, zapadni narativ ne zadovoljava ove kriterije; oslanja se na neupitnu moralnu superiornost i ignorira povijesne i geopolitičke okolnosti. Stoga radikalni centar priznaje prorusku poziciju, ali ne i zapadnu, ne zato što favorizira Rusiju, nego jer je narativ konzistentan i opravdan u okvirima analize uzroka sukoba.
Glavna žrtva cijelog sukoba ostaje ukrajinski narod. On pati zbog geopolitičkih igara koje se odvijaju izvan njegove kontrole, pri čemu lažni zapadni narativ skriva stvarnu dinamiku sukoba i biva glavni motor sukoba. Radikalni centar, pristupajući sukobu kroz prizmu legitimnosti i logike, prepoznaje da su uzroci patnje ukrajinskog naroda prije svega u geopolitičkim manipulacijama i bahatom pristupu Zapada, a ne u samoj proruskoj poziciji. Sukobi se na kraju dana svode na zonu legitimiteta – ne na ono što je emotivno privlačno ili ideološki ugodno.
Odgovori