Kako to da ljudi koji se nalaze na liniji radikalnog centra, poput Zorana Milanovića ili Tuckera Carlsona, u doba informacijske revolucije ne samo da opstaju, nego i kontinuirano politički prosperiraju? Zašto se upravo ta pozicija, koja ne pripada ni tradicionalnoj ljevici ni desnici, pokazuje otpornijom od starih ideoloških modela? Odgovor se nalazi u samoj logici informacijske epohe.
Radikalni centar ne funkcionira u preliminarnom stavu koji traži potvrdu, nego polazi od utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja zaključka na temelju dostupnih činjenica. On ne traži da svijet potvrdi unaprijed zadani narativ, nego da se narativ uskladi s realnošću. Suprotno tome, stari ideološki okviri prvo donose zaključke, a zatim činjenice prilagođavaju tim zaključcima. Da bi takav sustav mogao funkcionirati, nužna je nerazvijena kritička svijest koja jasno razlikuje argumente na liniji dogme od onih koji to nisu – ali ne prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, nego prema ideološkoj pripadnosti.
Kad se pojavi argument izvan dogme, on se automatski diskreditira: izvor je nepouzdan, informacija netočna, a sama tema besmislena. No ako isti kriterij potvrđuje dogmu, onda se prihvaća bez ikakve provjere. Tako nastaje struktura s dva aršina – jedan koji propušta sve što je „na liniji“, i drugi koji eliminira sve što nije. Bez te dvostruke logike dogmatski sustav ne može preživjeti, jer bi suočen s vlastitim proturječjima izgubio unutarnju stabilnost.
Radikalni centar, naprotiv, u svojoj nepretencioznosti i bez potrebe da „dotakne boga za bradu“, inzistira na uspostavi jednog aršina – istog kriterija prema svemu, neovisno o ideološkom predznaku, političkom interesu ili emocionalnoj sklonosti. To je temeljna razlika između starih okvira i radikalnog centra: prvi traže potvrdu, drugi traže istinu.
Psihološki mehanizam koji održava stare ideološke sustave temelji se na dogmi da “mi sve znamo, samo to trebamo drugima objasniti”. Na toj se osnovi gradi cijeli ideologram, svojevrsna katedrala misli – zatvoreni sustav koji, poput Raymondove “Katedrale” iz eseja The Cathedral and the Bazaar (1997), funkcionira hijerarhijski i s pretpostavljenom savršenom istinom. Suprotno tome, radikalni centar djeluje po principu “bazara” – otvorenog prostora ideja u kojem se vrijednost rađa iz provjere, interakcije i stalne korekcije.
Radikalni centar ne traži sigurnost u dogmi, jer identitet njegovih nositelja nije vezan za ideološku pripadnost. On ne bježi od sumnje jer sumnja nije slabost, nego instrument istine. Proces mišljenja i provjera činjenica, a ne potvrda unaprijed zadane dogme, postaje jedini kriterij vrijednosti argumenta.
Zbog bazičnog intelektualnog poštenja, pozicije radikalnog centra prepoznaju se u javnosti kao utemeljene i vrijedne prihvaćanja, dok nesposobnost starih ideoloških okvira da se nose s činjenicama čini ih neatraktivnima i odbojnima. Zato radikalni centar kontinuirano prosperira, dok stari okviri gube podršku i teže vlastitoj dezintegraciji.
Odgovori