Ljudi su zapravo malo pametnije životinje, ali daleko od toga da su duboko osviještena bića. Oni, vi, ja, nitko od nas. U svojoj prirodi, lojalni smo upravo fiksacijama u obliku simbola — jer simboli osiguravaju doživljaj zajedničkog okvira, pripadnosti i opstanka.
Na kraju dana, to znači da nije riječ o tome da zato što svatko ima neku svoju priču, svoju shemu, svoje duboko razumijevanje, pa da se onda ljudi na višim razinama prepoznaju kroz sličnost misaonih struktura. Ne, stvari se moraju pojednostaviti. A svaka pojednostavljenja se na kraju svode na simbole.
Zato je ideja simbola ono što nosi moć svijeta. Bez simbola nije moguće niti provoditi promjene ni stvarati utjecaj.
Ključni razlog zašto novi simbolički okvir — i simbol koji ga utjelovljuje — stvara tektonske, civilizacijske promjene jest taj što predstavlja odrednicu novog zajedničkog upravo u polju simbola. Zajedničkog koje je dugo tinjalo kao nevidljiva sila, kao duh interneta ili duh vremena, ali tek manifestacijom u ovom obliku poprima punu snagu i postaje dominantna sila novog doba.
Sve se, dakle, svodi na to da aktivnost u polju simbola postaje jedina stvarna aktivnost koja kreira tektonski utjecaj. Sve drugo su izvedenice, posljedice, refleksi. Polje simbola je mjesto gdje se oblikuje stvarnost prije nego što postane materijalna. To je prostor u kojem se duh kristalizira, gdje ideja dobiva obrise, gdje energija postaje usmjerena.
Oni koji razumiju prirodu tih procesa ne djeluju kroz strukture stare moći, nego kroz redefiniciju simbola. To nije borba za poziciju, nego za značenje. Nije pitanje tko vlada, nego što vlada. A ono što vlada uvijek je simbol — jer on nosi matricu kroz koju ljudi doživljavaju svijet.
Djelovati u polju simbola znači stvarati nove obrasce percepcije, nove točke identifikacije, nove znakove oko kojih se oblikuje zajedničko. To je prostor gdje duh novog doba prelazi iz difuznog u artikulirano stanje — iz nevidljivog impulsa u vidljivu silu.
U kriznim i revolucionarnim vremenima, kada se svijet lomi — a danas su upravo takva vremena — institucije, institucionalni okviri i stare političke sile nemaju više kontrolu, niti utjecaj. Ono što u takvim relacijskim vremenima dominira jest upravo polje novih simbola i nove identifikacije. Promjene koje se danas događaju tako nisu primarno političke, ekonomske ni tehnološke — one se događaju u glavama, u samom polju simboličkoga. U fundamentalnom polju značenja i opće percepcije svijeta.
U kriznim i revolucionarnim vremenima, promjena nikada ne dolazi iz institucionalnog okvira, već upravo iz polja redefiniranja stvarnosti kroz simbole — iz novih simbola koji preusmjeravaju tok značenja i time mijenjaju zajedničku realnost u svome temelju.
Odgovori