/tekst je napisan 4.siječnja.2022 u vrijeme promoviranja koncepta #novinarativ/
“Snaga je u narodu”, “Mi smo 99%”, “Mi smo narod”, bla, bla.
S druge strane, sto Hrvata, dvjesto stranaka. Imamo jednu fotografiju gdje je gužva pred ulazom na cajke, a s druge strane jednaka gužva za Orašara. Mediji će po potrebi sve pretvoriti u bezglave mase, netko drugi će uzeti najbolje i reći, da to je narod.
Ali realno govoreći, narod ne predstavlja neko svjesno biće, već skup osoba raznih profila, karaktera, uvjerenja, bilo čega. Pozivati se na narod, predstavljati narod, suštinski znači služiti se floskulama. Ne više od toga. Jer neki apstraktni vektor svih naših uvjerenja, stavova, interesa, možda ide u nekom zajedničkom smjeru, ali bez artikulacije toga niti sam pojam nema nikakvoga smisla.
A i kada artikuliramo to nešto zajedničko, mi opet ne predstavljamo narod, već naše uvjerenje da je to u interesu tog skupa raznih pojedinaca. Isključivo uvjerenje. Ne više od toga.
I sada imamo problem. One prve nabijane fraze iz uvoda s jedne strane. I stvarnost, s druge strane.
Imamo fantaziju s jedne strane gdje je sve toliko jasno da se desetljećima ništa nije dogodilo sukladno tom “očitom”, te s druge strane vjerujem očitu činjenicu da je moć preseljena na vrlo uzak kroz potpuno netransparentnih i vrlo vjerojatno malicioznih nositelja. A narod? Gdje je tu narod?
Jasno je. Nigdje. Jer narod kao politički faktor ne postoji po sebi. To jeste potencijal moći, ali rakova djeca, kakofonija, brod bez kormilara. Zapravo u svojoj suštini potpuno neartikuliran i kao takav potpuno nemoćan parametar.
Da. 99% ljudi ima veći potencijal moći od 1%, pa iako tih 1% bili i najsposobniji. Ali, potencijal je jedno, stvarnost je drugo. A artikulacija je ono što stoji između. Tako sve ove uvodne fraze. Da. Radi se o floskulama. Gdje bezumni ljudi nesposobni na utvrđivanja uopće ideje što bi im to dalo moć na političkom nivou, bezglavo skandiraju.
A sve što treba napraviti da bi te bezglave mase postale faktor, postale neusporedivo moćnije od tih 1%, sve što treba napraviti jeste artikulirati zajedničko. Ono iza čega će stajati 1%, 3%, 10%, 50%. nebitno koliko postotaka, ali tek kada su stotine i tisuće iza nečega, tek tada to postaje politički faktor.
I zato nastavljam promovirati daleko najjednostavniji princip utvrđivanja zajedničkog. A to je upotreba hashtaga, primjer #novinarativ. Tek pod kapom zajedničkih simbola koji istina moraju biti što kvalitetnije artikulirani, bezglave mase, rakova djeca, narod, postaju politički faktor.
Da, osobno i dalje promoviram prije svega zajedničko kao #novinarativ, kao primjer artikulacije zajedničkog. Ne opće zajedničkog, jer nikada nećete dobiti opće nikada. Nikada neće stati apsolutno svi iza nečega, što nije niti bitno. Ono što je bitno jeste da nastanu novi centri moći, a novi centri moći upravo nastaju kroz artikulaciju zajedničkog.
Pa tako, neka cvjeta tisuću cvjetova, neka se najbolji kreativni i konstruktivni umovi upotrijebe za pronalazak najjačih zajedničkih temelja, vrijednosti, pregleda i tako artikuliraju nove političke snage. Osobno vam nudim kao prvi korak u artikulaciji zajedničkog #novinarativ, ali tko će biti najbolji i tko će artikulirati iz te kakofonije najjače zajedničke ideje, taj će iznjedriti nove političke snage nikada viđene u povijesti svijeta.
Takve snage, izrasle van struktura, to su snage koje će iz korijena promijenit sve ono što znamo o politici, društvu, a na kraju dana i o samima sebi. Artikulacija političke volje na ovaj način, lišena hijerarhijskih struktura, prebačena na nivo mema, to je temeljna jedinica informacijske revolucije i ulaska u novo doba.
Odgovori