Društvena hijerarhija, odnosno prostor utjecaja, ima vlastitu prirodnu dinamiku. U tom okviru postoje dvije jasno prepoznatljive skupine ljudi.
Prvu čine oni koji se bave vlastitim životima – poslom, obitelji, prijateljima i hobijima. Njihov odnos prema životu je uglavnom funkcionalan i korektan. Politika im nije u fokusu, ne zato što su slijepi za probleme oko sebe, nego zato što imaju druge prioritete.
Drugu skupinu čine ljudi koji velik dio vremena provode na internetu i kojima je politika sastavni dio identiteta. Oni se kontinuirano angažiraju, najčešće na potpuno besmislen način. U razgovorima s prvom skupinom često dominiraju čisto zbog baratanja temama i prividom upućenosti, ne zato što su pametniji ili bolje informirani. Naprotiv, preko 95% te skupine je informacijski nepismen, sustavno dezinformiran i ima slabije razumijevanje političke stvarnosti nego oni koje optužuje za pasivnost.
Sustav upravo na tome funkcionira – na iskorištavanju ljudskih slabosti i činjenice da je prosječnim, pa i većini ljudi, relativno lako manipulirati. To je temelj poretka.
Unatoč tome, službeni narativ, kao i druga ekipa krivnju prebacuju na prvu skupinu, optužujući je za neangažiranost, kao da bi svi trebali biti politički opsjednuti i duboko uvjereni u vlastitu važnost. To je apsurdno, jer većina politički angažiranih ljudi već nakon nekoliko minuta razgovora pokazuje da zapravo nema pojma što bi konkretno se uopće moglo poduzeti a da ima ikakvoga smisla. A kamoli da postoji zajednička poruka te ekipe.
Druga perspektiva, ona realnija, uvažava prirodnu društvenu dinamiku. Ljudi koji se ne bave politikom prepuštaju je svojim „peerovima“, ali to ne znači da bezuvjetno prihvaćaju sve što dolazi od njih. Postoji vrlo jednostavan test: jasnoća poruke, suvislost ideje i jedinstvo među onima koji tu ideju zastupaju.
Ako takav signal ne postoji, poruka je jasna – nije vrijeme za promjene. Ne zato što je prva skupina lijena ili nezainteresirana, nego zato što druga skupina nije obavila svoj jedini zadatak.
Dok god politički angažirana skupina vlastitu inkompetenciju tumači kao sposobnost, a samouvjerenost brka sa elementarnim neznanjem, poredak ostaje stabilan. I u tom smislu – svi mogu mirno spavati.
Odgovori