Postoji mehanizam koji se rijetko objašnjava jednostavno, a snažno je oblikovao inflaciju i rast cijena nekretnina. Ne radi se o teoriji zavjere, nego o načinu na koji novac ulazi u sustav i tko mu ima pristup prvi.
U razdobljima niskih kamatnih stopa banke plasiraju velike količine novca kroz kredite. Taj novac ne dolazi svima jednako. Najlakše ga dobivaju oni koji su već povezani s bankama, imaju imovinu, projekte i povjerenje sustava. Oni prvi dobivaju velike kredite i znaju kako će se tržište ponašati.
Jedno od glavnih odredišta tog novca bile su nekretnine. Investitori su dizali visoke kredite i kupovali stanove, zemljišta i zgrade po tadašnjim cijenama, primjerice 2.500 eura po kvadratu. U tom trenutku već se znalo da će snažan plasman novca podići cijene. To nije bio rizik, nego predvidljiv ishod.
Kako se sve više novca slijevalo u nekretnine, cijene su rasle. Isti stanovi su se ubrzo prodavali po 4.000 eura po kvadratu. Dio se prodavao, a dio zadržavao. Često se zadržavalo 20 ili 30 posto stanova, koji su postajali čista dobit. Nakon prodaje, investitor je nerijetko ostajao s nekoliko stanova bez da je za njih morao dodatno raditi.
Ključno je da se pritom nije stvarala nova vrijednost proporcionalna zaradi. Dobit nije dolazila iz rada ili inovacije, nego iz rasta cijena izazvanog kreditnim novcem. U isto vrijeme, štednja običnih ljudi gubila je vrijednost zbog inflacije.
Tako je došlo do prebacivanja bogatstva: od onih koji štede i nemaju pristup kreditima prema onima koji prvi dolaze do novca i razumiju sustav. Posljedice su se kasnije pokazale kroz skupe stanove, nemogućnost kupnje prve nekretnine i rast troškova života.
Ukratko, ovo nije bila slučajnost, nego predvidljiv rezultat sustava u kojem novac prvo dolazi do nekolicine, a račun na kraju plati većina. Ovo niste znali – ili vam barem nitko nije ovako jasno rekao.
da. Cijeli motor utemeljen je na banalnoj istini. Ovaj mehanizam znaju oni koji su ovisni o bankama. Spominjanje u javnosti ovog mehanizma znači nemogućnost pristupa kreditnom novcu i kroz pad likvidnosti, uništenje poslovne aktivnosti. Ako se radi o osobi od znanja, posljedica je ostracizam. Tako javnost ostaje lišena poznavanja ove banalne priče zato što oni koji ovo znaju su ucjenjeni, a sama javnost, višestruko je demonstrirala nisku kognitivu sposobnost i nemogućnost samostalnog razmišljanja (primjer panedmije), što je i dalo potvrdu svim dionicima procesa da je bilo kakva konfrontacija sa sustavom ispravljanje krive Drine na vlastitu štetu.
No, jesmo li stvarno takve ovce?
Odgovori