U jednoj epizodi serije Black Mirror, pod nazivom “Men Against Fire”, upoznajemo vojnika Stripea koji zajedno sa svojim odredom eliminira neprijatelje poznate kao “žohari”. Ti žohari prikazani su kao groteskna, neljudska stvorenja: deformirani, prijeteći, bez osobnosti. Vojnici ih love, ubijaju, i sve to bez oklijevanja. Bez sumnje. Bez grižnje savjesti. Odrađuju zadatak.
No kako epizoda odmiče, događa se nešto neočekivano. Vojnik Stripe doživljava tehnički kvar na svojoj neurološkoj napravi, tzv. MASS sustavu. Počinje vidjeti stvari drugačije. Ubrzo shvaća da su “žohari” zapravo ljudi. Ljudi koji su iz nekog razloga predstavljeni kao niži oblik života. Njihova monstruoznost nije bila stvarnost, nego vizualni filter — lažni sloj preko stvarnog svijeta.
Kada se MASS sustav ugasio, maske su pale. I ono što je glavni junak vidio nije bila samo nova slika stvarnosti. Bila je to slika njega samoga. Nije bio nikakav vojnik u herojskoj misiji. Nije bio osloboditelj. Bio je ubojica. Sustav ga je pretvorio u ono na što nikad ne bi svjesno pristao.
Šok i nevjerica. Trenutak kada čovjek zastane i zapita se: koliko nas bi moglo podnijeti promjenu perspektive u kojoj nismo više nikakvi heroji, nego smo zapravo ubojice? Ili recimo: koliko nas bi moglo izdržati spoznaju da nismo nikada bili žrtve, nego dresirani egzekutori jednog pokvarenog narativa? A ako smo žrtve — jesmo li možda prije svega žrtve vlastite gluposti i neznanja?
Tu se pojavljuje i logičan slijed misli: što se više trudiš, što si više angažiran, veliki borac za istinu i pravdu, to je veći rizik da si u stvarnosti samo slijepo posloženi kotačić u jednoj od varijanti sistemske obmane? Što ako upravo oni koji “daju sve od sebe” najčvršće nose iluziju da su heroji, dok zapravo najviše griješe, najviše povređuju i stvaraju najviše zla?
Vratimo se na vojnika Stripea. Cijela njegova uloga temeljena je na lažnom značenju. Na manipulaciji kontekstom. Da, netko bi mogao reći da to nije kontekst, već samo uređaj koji manipulira percepcijom. Ali upravo tako rade propagandni sustavi kada se od ljudi rade neljudi. Ne kroz neurolink, već kroz kreiranje okvira koji daje značenje svakoj pojavi, svakom “žoharu”.
Iskoristimo ovu priču za poopćavanje, teoriju.
Kontekst: arhitekt značenja
Kada govorimo o nekom fenomenu, ideji, osobi ili događaju, često mislimo da “znamo činjenice” i da je to to. Ali činjenice ne znače ništa bez okvira koji im daje značenje. Taj okvir nazivamo kontekstom.
Kontekst je svaki skup informacija koji oblikuje kako percipiramo neku pojavu. To mogu biti kulturni obrasci, osobna iskustva, medijski narativi, ideološke pozicije, povijesne okolnosti, emocionalna stanja — ili samo jedna riječ.
Kontekst ne objašnjava značenje — on ga kreira.
U Black Mirror epizodi, MASS sustav nije samo oružje. To je stroj za manipulaciju kontekstom. Žohari su “samo” prikazani u drugačijem svjetlu. Doslovno. Kad se filter makne, mijenja se percepcija i razumijevanje stvarnosti. I cijeli narativ pada.
To se događa i u stvarnom svijetu. Tako funkcionira kompletan propagandni sustav.Vidljivi i nevidljivi.
Značenja nisu stabilna
U svakom društvu, svakoj ideologiji, postoji mentalna mapa koja definira što je moralno, što je istinito, kako tumačimo stvarnost. Kontekst se izgrađuje, programira, fino oblikuje. Oblikovanje konteksta je temeljna ideološka tehnologija manipulacije ljudima.
Upravo zato se događa da ljudi koji misle da se bore za pravdu, ne tako rijetko završe čineći najveće zlo. Ne zato što su inicijalno loši, nego zato što ne vide širu sliku. Njihovo značenje je zatvoreno u okvir koji nikad nisu doveli u pitanje. I to je suština problema.
Širenje konteksta kao čin spoznaje
I tu dolazimo do posebn kategorije ljudi od znanja. I pitanja. Zbog čega se ljudi uopće boje ljudi od znanja, ljudi od spoznaje? I što je to zapravo pravi intelektualni napor?
To je upravo zadiranje u kontekst i značenje. Kada postaviš pitanje: što ako ono što vidim nije sve? Što ako je ono što sam smatrao istinom samo proizvod jednog uskog, programiranog okvira? Što ako nešto krivo tumačim iz pogrešnog razumijevanja šire slike?
To je vrlo opasno znanje. Znanje koje ruši kompletne svjetove i identitete. Jer kad se kontekst promijeni, promijeni se i značenje. Heroji u trenutku postaju zločinci. Zločinci koje smo maloprije spalili na ognju pravedne osvete postaju heroji i mučenici. Žrtve postaju sudionici. Riskiramo sve — kao vojnik Stripe.
I zato ljudi obično bježe natrag u sigurnu priču, u dogmu. Jer predefinirana značenja su stabilnost. Ne želimo sumnju u vlastitu ispravnost. Zato je malo ljudi spremno i voljno širiti kontekst, biti spremno kroz odmak sagledati stvarnost. A još manje je spremno u takvom kontekstu donositi odluke i znajući da su te odluke bile moguće pogrešne.
No, koliko god da to bilo zastrašujuće, to je ujedno i nužno.
Vratimo se na Black Mirror.
Kao što je u seriji puknuće MASS sustava omogućilo jednom vojniku da vidi stvarnost, tako i u stvarnom životu tek pirenje konteksta spoznaje otvara prostor za istinsko oslobađanje.
Na kraju dana, oslobađanje znači spremnost da se napusti brižno postavljen sustav manipulacije — gdje su i društvo i pojedinci korisni idioti onim centrima moći koji su bili u poziciji da nam definiraju kontekst. Jer kad netko drugi definira okvir, on definira i moral, i istinu. I značenje.
Da, Stripe je ubojica, ali nije grešnik. Jer nije znao. I u redu je da Stripe oprosti sebi. Jer njegova volja nikada nije bila u pitanju.
Onaj trenutak kada se ugasi MASS sustav i kada vidi istinu, trenutak je koji više ne može ignorirati niti zaboraviti. Stripe je sada osuđen naučiti živjeti s tom spoznajom — bliže istini u potrazi za mirom.
I zato Stripe neka si oprosti odmah. Jer nije znao. Niti je mogao znati. Ako ćemo pošteno, nemamo mu šta zamjeriti.
Odgovori