Treba li nam zapravo moć?

Written by:

Prvo, moć. Moći – biti sposoban nešto učiniti. Mogu ustati, možeš trčati dvadeset kilometara, može voziti kamion. Moć je u suštini sposobnost realizacije nekog zahtjeva. A pred svima nama stoji zahtjev koji vidimo, iako ga možda ne izgovaramo jasno.

Hajmo napraviti korak nazad.

Bezbroj puta u prošlosti moćnici su provodili masovne pokolje civila, neprijateljskih plemena ili vlastitog naroda. To je civilizacijski standard koji nikada nije bio napušten, iako je kroz medijsku sliku posljednjih desetljeća bio udaljen od očiju javnosti, pa je izgledalo kao da živimo u vremenu u kojem se vode samo obrambeni ratovi za demokraciju i slobodu.

Ali kroz povijest, svuda i uvijek, ponavlja se isti obrazac: organizirana grupa ljudi ubija milijune bez da trepne, spaljuje gradove i države, provodi genocid nad domicilnim stanovništvom ili velike kolektivne operacije nad ljudima. To nije povijesna iznimka nego pravilo koje treba osvijestiti.

U tom kontekstu zanimljiv je jedan gotovo stereotipan odgovor. Kada prosječnog nabrijanog pojedinca pitaš što će učiniti ako ga pošalju u rat u kojem ne želi sudjelovati, odgovor je gotovo uvijek isti:

“Ako mi daju pušku, prvo ću ubiti onog koji mi je dao tu pušku. Ja u rat ne idem.”

To je slika slobodnog pojedinca – pubertetlije koji ima iluziju o vlastitom sebstvu i vjeruje da će svojom voljom izbjeći prisilu.

Ali stvarnost izgleda drugačije.

Vidimo ratove u kojima stotine tisuća ljudi protiv svoje volje završavaju na frontu. Primjer je sada rat u Ukrajini. Neki su se opirali više, neki manje, ali realnost je da na kraju dana priča o “neka samo probaju” prije svega pokazuje osobu koja nije svjesna stvarnosti i ekstremnih situacija.

U takvim situacijama ljudi u devedeset i devet posto slučajeva pognu glavu. I gotovo svaki taj frajer koji danas govori kako se nikada ne bi pokorio zapravo pripada toj većini. U onaj jedan posto možda spada samo onaj tko u ovom trenutku nije siguran kako bi postupio, jer je taj bliže stvarnosti nego vlastitoj iluziji o sebi – iluziji koja se u ekstremnim okolnostima lako raspada.

Povijest je puna takvih lomova.

Ali povijest je puna i drugačijih primjera. Imali smo pokrete otpora u kojima je neka organizacija rekla: idemo u borbu. No to nikada nije bilo spontano pojedinačno uzimanje oružja. To je bilo stvarno tijelo, stvarna organizacija i stvarna hijerarhija. Postojala je struktura, koordinacija i povjerenje. Bez toga nema otpora nego samo kaos i brzi poraz.

Mit o pojedincu koji sam uzima pušku i odlučuje o svojoj sudbini ne funkcionira. Ne funkcionira priča o tome da ćeš ubiti onog koji ti daje pušku. To su iluzije. Stvarnost je da pojedinac bez strukture nema moć.

U stvarnosti postoji samo jedno: povjerenje da postoji nešto veće od nas – jasna struktura moći, neko tijelo koje ima sposobnost djelovanja. Ne pojedinac, nego nešto artikulirano i organizirano. To je ono čemu se ljudi pridružuju kada dolaze velike krize.

Ako toga nemamo, nemoćni smo. Ako toga imamo, možda imamo moć da se odupremo.

Zato pitanje nije treba li nam moć. To pitanje je retoričko.

Pravo pitanje je treba li nam tijelo moći koje će nas zaštititi i jesmo li mu spremni postati lojalni da bi uopće moglo postojati – kao slobodni pojedinci, slobodnom voljom i svjesnom odlukom.

Jer bez lojalnosti nema organizacije, a bez organizacije nema moći. Bez tijela moći pojedinac ostaje sam, a sam pojedinac ne odlučuje o svojoj sudbini nego se prilagođava tuđoj.

Možda se zato stvarni izbor nikada ne nalazi između moći i nemoći, nego između toga hoćemo li izgraditi vlastito tijelo moći ili ćemo živjeti pod tuđim.

Jer razlika je na kraju jednostavna.

Postoje ljudi koji vlastitom voljom stvaraju strukture moći i u njima djeluju kao lojalni subjekti uspostavljenih hijerarhija.

I postoje ljudi koji u iluziji o vlastitoj veličini gotovo uvijek završavaju kao objekti tuđe volje – prisiljeni sudjelovati u strukturama na koje nemaju nikakav utjecaj.

Između te dvije skupine prolazi jedina stvarna linija podjele.

Ne po liniji o iluziju obijesne nedodirljivosti, već u spoznaji vlastitih granica i vlastitoj volji da se sudjeluje u stvarnosti.

Odgovori

Latest Articles