Za bolje razumijevanje trenda kolapsa postojećeg modela vlasti, prvo dvije crtice o mafiji i kamori:
Mafija je nastala u ruralnim područjima Sicilije u 19. stoljeću. Razvila se u malim i zatvorenim zajednicama gdje su društveni odnosi stabilni, a ljudi se međusobno poznaju. Organizirana je kao stroga hijerarhija podijeljena na “obitelji”, s jasnim zapovjednim lancem i dugoročnom kontrolom teritorija. Temelj funkcioniranja sustava je omerta, pravilo šutnje koje osigurava lojalnost i štiti organizaciju od vanjskog utjecaja. Mafija funkcionira kao stabilna piramida moći: mali broj ljudi na vrhu upravlja širim sustavom kroz disciplinu, kontrolu i osobne veze. Takav model najbolje djeluje u sporim i zatvorenim društvenim okruženjima.
Kamora je nastala u velikom i dinamičnom urbanom okruženju Napulja. Za razliku od mafije, ona nije jedna centralizirana hijerarhija nego mreža mnogih klanova koji djeluju relativno autonomno. Grad proizvodi stalni priljev ljudi, prilika i konflikata, pa se organizacija prilagodila tom kontekstu. Klanovi se brzo formiraju, raspadaju i sklapaju nove saveze. Umjesto stroge piramide moći, kamora funkcionira kroz fleksibilne odnose i neformalni kodeks ponašanja. Takav model bolje odgovara velikim sustavima s neograničenim brojem profila, kultura, utjecaja jer omogućuje brzu prilagodbu novim uvjetima i oblicima kriminala.
Kroz većinu ljudske povijesti vlast nije bila raspodijeljena široko po društvu. Ona je pripadala uskim krugovima ljudi: kraljevima, aristokraciji, dvorskim elitama, kasnije političkim i administrativnim klasama. Ideja upravljanja društvom bila je povezana s povijesnim pravom, nasljedstvom i statusom. Vlast se prenosila unutar zatvorenih krugova i rijetko je bila dostupna izvan njih.
Iako su takve elite često upravljale ogromnim teritorijima i milijunima ljudi, njihov stvarni društveni svijet bio je iznenađujuće malen. Na razini kulturnog, intelektualnog i političkog života one su funkcionirale poput jednog većeg sela ili manjeg grada. Ljudi koji su činili političku, ekonomsku i kulturnu elitu poznavali su se, obrazovali se u istim institucijama, kretali se u istim društvenim krugovima i dijelili slične obrasce razmišljanja.
Drugim riječima, kulturni i intelektualni kapital na kojem je počivao sustav vlasti bio je kapital jednog relativno malog društvenog prostora, srodno prostoru nekadašnje Sicilije.
Takav sustav mogao je funkcionirati jer je većina društva bila udaljena od zone upravljanja. Informacije su se kretale sporo, obrazovanje je bilo ograničeno, a pristup političkom prostoru bio je strogo kontroliran. U takvim uvjetima relativno mali broj ljudi mogao je dugoročno upravljati cijelim društvima.
Organizacijska logika tog sustava bila je specifična. Ona je počivala na zatvorenosti, strogoj hijerarhiji, osobnoj lojalnosti i kontroli informacija. Unutar elite postojali su jasni odnosi moći, a stabilnost sustava osiguravala se kroz disciplinu, lojalnost i obično kroz nasljedstvo.
U svojoj dubokoj strukturi takav model vlasti podsjeća na sustav kakav poznajemo iz mafijaških organizacija.
Mafija nije samo kriminalna pojava nego i određeni organizacijski princip: mali, zatvoreni krug ljudi koji upravlja širim prostorom kroz lojalnost, šutnju, reputaciju i strogu hijerarhiju. Sustav funkcionira dok su informacije kontrolirane, dok je krug sudionika relativno malen i dok vanjski svijet ne nosi česte obrasce nepredvidivosti.
Povijesne političke elite često su djelovale na sličan način. One su bile zatvoreni krugovi u kojima su reputacija, lojalnost i kontrola informacija bili temelj vladanja, umjesto otvorene konkurencije ili širokog sudjelovanja društva.
Takav sustav bio je stabilan upravo zato što je bio malen.
No problem nastaje kada se svijet promijeni.
Grad mijenja tu logiku. Veliki grad je prostor u kojem se ljudi ne poznaju, u kojem se stanovništvo stalno mijenja i u kojem informacije cirkuliraju puno brže. On proizvodi ogroman broj novih aktera, novih ideja i novih društvenih veza. U takvom prostoru zatvoreni sustavi moći ne mogu održavati potpunu kontrolu.
I sada imamo globalni presedan. Informacijska revolucija taj proces podiže na potpuno novu razinu.
Internet je stvorio nešto što nalikuje najvećem gradu u povijesti čovječanstva. Milijarde ljudi povezane su komunikacijskim mrežama koje omogućuju gotovo trenutačnu razmjenu informacija. Barijere koje su nekada odvajale elite od ostatka društva su u fazi kolapsa.
U takvom svijetu postaje jasno koliko je zapravo malen bio kulturni i intelektualni kapital na kojem je počivala povijesna struktura vlasti. Takav sustav mogao je upravljati društvom dok je i samo društvo bilo nepovezano, sporo i fragmentirano.
No u svijetu koji je postao globalni grad taj okvir postaje nedostatan.
Milijarde ljudi danas sudjeluju u razmjeni informacija, ideja i utjecaja. Društveni prostor više nije ograničen na nekoliko institucija i zatvorenih krugova. Kompleksnost sustava postala je toliko velika da mali krugovi moći više ne mogu kontrolirati tokove informacija i utjecaja.
Zbog toga dolazi do duboke krize stvarnog modela vlasti koji je u svojoj organizacijskoj logici nalikovao mafiji.
Sustav koji počiva na zatvorenosti, omerti, hijerarhiji i kontroli informacija suočava se s društvom koje je postalo globalno, otvoreno i dinamično. Mehanizmi koji su nekada osiguravali stabilnost – tajnost, reputacija i zatvoreni krugovi lojalnosti – ne mogu više funkcionirati u prostoru gdje informacije putuju gotovo trenutačno i gdje milijarde ljudi sudjeluju u javnoj komunikaciji.
Svijet koji je stoljećima bio organiziran kroz male zatvorene krugove moći sada se pretvara u jedan golemi globalni grad.
Samim time, ono što se danas rađa jesu upravo nove strukture organizacije sukladno novom kontekstu koje prije svega počivaju na kodeksu, umjesto omerti. Strukture koje po svojoj prirodi više liče kamori, dok vladavina mafijaških struktura postaje povijest.
Odgovori